Na sjeverozapadnom dijelu Rijeke nalazi se novi islamski centar s džamijom.
Autor idejnog rješenja kipar Dušan Džamonja je buduću džamiju ručno oblikovao kao minijaturnu skulpturu, a potom su projektanti, investitor i izvođač malu maketu pretvorili u konstrukciju. Najviše je problema bilo s prostornim oblikovanjem jer je mali model džamije trebalo povećavati i za 500 puta, a kako je model ručno oblikovan ima nepravilne i zakrivljene presjeke
Džamija se nalazi na posebnom kamenom popločenom postamentu (platou), a zahvaljujući padu terena svi su ostali sadržaji Islamskog centra smješteni u dvije podzemne etaže čime se ne narušava prostorna cjelovitost džamije s minaretom.
Prostor se džamije formira od pet armiranobetonskih kalota na kojima će biti ventilirano pročelje s pločama od inoks čelika na metalnoj podkonstrukciji
Najveći je raspon kupole 31 m, a visina 15,5 m, mjereno od razine glavnog platoa, dok je najviša točka na građevini minaret sa 23 m. Građevina ima vjersku, kulturnu, odgojnu i ugostiteljsku namjenu, a sastoji se od četiri razine – galerije, razizemlja te dvije etaže ispod džamije.
Građevina je temeljena na trakastim temeljima i temeljima samcima. Radi se o standardnoj armiranobetonskoj konstrukciji koja se izvodi s klasičnom armaturom sa šipkama i armaturnim mrežama. Na pojedinim je dijelovima predviđena i čelična konstrukcija, ponajprije za minaret, čeličnu rešetku koja nosi armiranobetonsku ploču galerije i veze među armiranobetonskim ljuskama. Konstrukcija na razini -2 je armiranobetonska ploča oslonjena na armiranobetonske zidove. Iznad razine -1 je kasetirana konstrukcija s gredama u rasteru 2,5 x 2,5 m, s rasponima od 5, 5,5 i 10 m. Radi želje projektanata da strop iznad razine -1 izgleda kao da lebdi na stupovima, oni završavaju četvrtastom piramidom iznad koje se nalazi čelična cijev kao veza sa stropnom konstrukcijom.
Iako su stvarne prostorne ljuske džamije nepravilne, za proračun su pretvorene u četiri kupole, valjak i dva stošca jer je to dopuštao stupanj njihove nepravilnosti. Sve su prostorne konstrukcije oslonjene na kasetirani armiranobetonsku ploču i djelomice na armiranobetonske temelje odnosno tlo. Za ljuske su izabrane armiranobetonske ploče od 16 cm, a na rubovima su grede 50 x 50 cm.
Velik je problem svih složenih zakrivljenih ploha u kupolama bio u prikazu oplate koja je razumljiva za izvođače. Stoga je izvorni model presječen na svakih 50 cm horizontalno i vertikalno, svaka površina u svom koordinatnom sustavu.
Tako je , primjerice, najveća i najjednostavnije kupola prikazana sa 121 presjekom. Istodobno su podaci za ugradnju čeličnih ploča i cijevi dani u zasebno koordinatnom sustavu radi provjere geometrije zakrivljenih ploha i cijevi. Stupovi i grede su armirani šipkama, a zidovi i ploče mrežama te radi uštede omnia pločama, gdje god je to bilo moguće. Sve su zakrivljene plohe u ljuskama armirane mrežama, s tim da se pazilo da ne bi došlo do preklapanja.
Na zakrivljenim je kupolama bilo je nemoguće geometrijski odrediti bilo kakve radijuse, pa su u presjecima određene referentne točke u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Potom su zakrivljene drvene remenate spuštali na tlo na kojem su također izradili koordinatni sustav i svaki su dio posebno izrezivali.
Pri betoniranju je bilo važno da dvostruko zakrivljena oplata bude poduprta kako ne bi došlo do pomjeranja većih od 1 cm. Usto je konstrukcija morala biti poduprta sve dok se ne cijela ne izbetonira jer je stabilna samo kao cjelina. Oplata se stoga mogla skidati u manjim sekcijama, ali je podupiranje bilo nužno. U tankim se betonskim ljuskama od 16 cm pazilo na prekide u betoniranju i istodobno osiguravalo spoj novoga i starog betona.
